Naš Vl@do se raduje posebnom poklonu koji ga je dočekao ispod bora.
Jelka je okićena, osjeća se miris blagdana u zraku, a ispod bora počinju se redati šareni paketi različite veličine. Na jednom piše “Vl@do” i taj je najmanji od svih. Ipak, znam da se otrov čuva u malim bočicama i zato me raduje što poklon nije upakiran u veliku praznu kutiju.
Ovaj mali predmet žudnje mi je u glavi još od našeg starog članka. Naravno da sam odmah počeo sa raspakiravanjem i ubrzo došao do “jezgre”. Zapravo se radi o četiri jezgre procesora koji vrti brzinom od 1,2 GigaHerca. Stroj po imenu Raspberry Pi došao mi je nekim čudom u ruke. Vjerujem da je Djed Mraz imao tu svoje prste, jer i on je jedan od onih OpenSource likova.
Nalazim tu još i 1 GB RAM-a, bluetooth 4.1, HDMI izlaz, 4 USB utora, a pored uobičajenog LAN (Ethernet) priključka tu je i wifi povezivanje. I sve to na pločici dimenzija 85 X 65 mm! Ne, nije tipfeler: stvarno je riječ o milimetrima! Tako Raspberry Pi možemo pretvoriti i u prijenosno računalo. Sve što nam treba je neki monitor/TV i veza sa svijetom (www).
Raspberry Pi pod borom
Specifikacije:
- A 1.2GHz 64-bit quad-core ARMv8 CPU
- 802.11n Wireless LAN
- Bluetooth 4.1
- Bluetooth Low Energy (BLE)
- 1GB RAM
- 4 USB ports
- 40 GPIO pins
- Full HDMI port
- Ethernet port
- Combined 3.5mm audio jack and composite video
- Camera interface (CSI)
- Display interface (DSI)
- Micro SD card slot (now push-pull rather than push-push)
- VideoCore IV 3D graphics core.
Softver
Postajem tako jedan od 8.000.000 vlasnika ovog malog, ali moćnog stroja. Zajednica razvija Raspbian (sustav temeljen na Debianu) razvijen specijalno za “Pitu”, koji dolazi predinstaliran na SD karticu. SD kartica se kupuje odvojeno, ali i ne mora. Ja sam u košaricu ubacio karticu od 16 GB i instalirati ću Ubuntu MATE, a možda padne i dual boot. Čitam da je moguće instalirati i Arch. Tu je još i KODI (XBMC), po meni najbolji za multimediju, spajanje sa TV-om i ostalim audio-video uređajima.
Lepezu distribucija čine još i openSUSE, Fedora, Gentoo, CentOS, Slackware i mnogi drugi. Ako se netko bavi digitalnom forenzikom ili želi testirati “penetraciju”, Kali Linux je tu. Čak i za ljubitelje Windowsa postoji besplatna jednostavnija verzija Win10 koju je Microsoft razvio za takozvane Internet of Things platforme.
Upute za instalaciju
Na službenoj stranici nalaze se detaljne upute. Potrebno je spreuzeti jednu od distribucija. Za početnike je najbolje krenuti od NOOBS posebno prilagođene za prvašiće. Možete to učiniti torrentom ili direktnim linkom kako i kod većine Linux distribucija.
Nakon što se preuzme komprimirana datoteka NOOBS_v2_1_0.zip, potrebno ju je raspakirati. Time se dobiva NOOBS_v2_1_0.zip.img. Bitan je upravo ovaj “.img”. Tako raspakirani file dodajemo na SD karticu naredbom “dd”, za što nam je potreban neki čitač kartica. Sve radimo na našem “starom” računalu. Ja sam svom Ubuntu snimio ovako:
1.) Umetnutu SD karticu montiramo (ako već automatski nije) naredbom “mount” ili desnim klikom u file manageru. Tada naredbom “df -h” prekontroliramo koje su particije aktivne. Kod mene je kartica prepoznata kao /dev/sdb. Da budemo sigurni da se radi o novoj montiranoj kartici, možemo ju izvaditi pa ponovo provjeriti pomoću “df -h”.
2.) Demontiramo umetnutu SD karticu, pa naredbom dd snimamo .img file. Bitno je napomenuti da se moramo nalaziti u mapi u kojoj se nalazi .img file (naredbom “cd” ulazimo u željeni direktorij). Naravno da sve radimo sa “sudo”! Moj primjer:
$ sudo dd bs=1M if=ubuntu-mate-16.04-desktop-armhf-raspberry-pi.img of=/dev/sdb
Napredak kopiranja možemo pratiti tako da u drugi tab terminala ukucamo:
$ sudo pkill -USR1 -n -x dd
Vratimo se u tab u kojem je “dd” i pogledajmo koliko je podataka kopirano.
Nakon završenog kopiranja, terminal će nas obavijestiti o izvršenom zadatku. Slijedi još samo “sync”:
$ sync
Sada bi trebala naredba “df -h” dati nešto slično ovome:
vlado@loki:~$ df -h
Filesystem Size Used Avail Use% Mounted on
……………………..
……………………..
/dev/sdb2 7.2G 3.5G 3.8G 49% /media/vlado/PI_ROOT
/dev/sdb1 64M 20M 45M 32% /media/vlado/PI_BOOT
3.) Imamo spremnu SD karticu. Možemo još rastegnuti particiju /PI_ROOT na cijeli preostali neiskorišteni dio kartice, ali možemo to napraviti i prilikom prvog pokretanja. Sada samo još treba umetnuti tako pripremljenu karticu u utor našeg RPi-a, spojiti napajanje, povezati se sa monitorom, tipkovnicom i svečano palimo pilu.
Na službenim stranicama je detaljno opisan čitav postupak, kako bi svaki prosječni linuxaš lako savladao sve korake. Postoje i upute za korisnike Windowsa, ali ja ih nisam trebao. U jednom našem starom članku također je sve detaljno opisano.
Uglavnom, nakon snimanja iso slike na karticu, kreće first boot koji nas vodi u “raspi_config”, a dalje je sve pjesma. Kao i kod svake distribucije, hardvera ili programa ključno je prthodno proučiti dokumentaciju. Upute su obično jasno napisane jezikom “korak po korak”.
Dakle, nema isprike. Uz pomoć “pomoći” lako je instalirati ovu moćnu igračku. I to nije sve. Raspberry Pi sudjeluje u mnogim ozbiljnim projektima koje možemo naći na Internetu. A sve je upravo počelo igrom (ja sam trenutno u ovoj prvoj fazi). Ni nebo nije granica za mogućnosti ove stvarčice. Cijena? Prava sitnica! Za šaku dolara možete nabaviti najnoviji model Raspberry Pi 3 B.
Periferija
Svu dodatnu opremu, kao što je tipkovnica/miš (žično/bežično), monitor/TV, kamera, zvučnici… moguće je priključiti ovom uređaju i standardno su podržani/kompatibilni sa pločicom. Dobio sam tako pravi PC. Kućište se također može jeftino nabaviti ili još jeftinije isprintati (3D printerom, ne običnim).
Borbeni komplet
Moj doživljaj
Oduvijek sam želio imati kućni multimedijski upravljački sustav. Ne znam kako to drugačije nazvati. Raspberry Pi mi je upravo to omogućio. Malo srce ili možda mozak cijele operacije smjestio sam iza TV-a, tako da upravlja iz sjene sa svim ostalim vitalnim organima.
Pametni televizor mi služi kao glavni monitor. Nisam neki haj-faj frik i mislim da će me zadovoljiti kvaliteta zvuka sa zvučnika TV-a. Ipak postoji i opcija da stari Dualov DVD player iskoristim za malo žešće kućno partijanje, jer on ima “5+1” moćni sustav širenja audio valova. Bežična tipkovnica sa touchpadom fino leži pod prstima čak i u poluležećem položaju. Trosjed nije dio periferije, ali moram ga spomenuti. Običan kućni miš sa repom je prošlost. Touchpad na tipkovnici zadovoljava i one “zahtjevnije” korisnike koji vole klikati.
Tu je još i web kamera koju neću za sada koristiti jer ne bih volio da moji kućni video uradci osvanu u nekoj žutoj štampi. Naravno da je moguće priključiti i printer, ali nemam potrebu jer imam virtualni ured. Osim toga, ekološki sam dovoljno osvješten da čuvam šume. Dakle, papir više nije u modi.
Eksterni disk od pola terabajta (na kojem čuvam nekoliko skeniranih albuma starih fotografija još iz prošlog tisućljeća) također mislim ubosti u jedan od 4 USB utora. Mislim da ima gore i nekoliko live usb primjeraka, pa će opet biti veselo prisjetiti se prvih nesigurnih koraka po Linux bespućima.
Nakon ovog pozitivnog iskustva, preporučio bih svima da za šaku dolara nabave najnoviji model RaspberryPi 3 B, a dodatke i periferiju već ionako većina nas ima u kući.
Jednostavnim googlanjem ili patkanjem možemo naći stvarno veliku ponudu i odabrati onu nama najpovoljniju. Ne želim reklamirati niti jednu web trgovinu jer ovisi o potrebama svakog korisnika što odabrati. Ja sam naletio na jedan zgodan komplet koji je ispao jeftiniji od opcije da sam pojedinačno naručio dijelove. U set su kao bonus ušli i 2 yoisticka (gamepads), i mala bežična tipkovnica sa touchpadom. Sada imam ozbiljan razlog i poigrati se malo. SuperTuxKart mi prvi pada na pamet.
